Betinski brodograditelji

Betinski brodograditelj
Betinski brodograditelj


meštar čiro
meštar čiro


HRVOJE FILIPI-TEMELJI BETINSKE BRODOGRADNJE
HRVOJE FILIPI-TEMELJI BETINSKE BRODOGRADNJE
BRANIMIR URODA temelji betinske gajete
BRANIMIR URODA temelji betinske gajete
ŠIME ŠANDRIĆ,BARIN, najistaknutiji betinski brodograditelj!
ŠIME ŠANDRIĆ,BARIN, najistaknutiji betinski brodograditelj!


 DANAŠNJI BETINSKI VRHUNSKI BRODOGRADITELJI

---------------------------------------------------------------

 

ŠIME ŠANDRIĆ p.Frane i majke URODA, rođ-1924: Izučio zanat sa bratom Nikolom kod ujaka Benjamina URUDA. Urode su jedna uz Filipi od prvih brodograditeljskih kuća u Betini, porjeklom iz Karlobaga, doseljeni u Betinu davne 1741.g. Dugogodišnji tehnički rukovodilac brodogradilišta Betina. Autor je i glavni konstruktor večine mnogobrojnoh, gajeta, leuta,većih putnićkih brodova,kočarica i plivarica. Postavio je temelje moderne betinske a time i hrvatske drvene brodogradnje.

ČEDOMIR BURTINA rođ.1938, zanat izučio u brodogradilištu Betina, uz Branimira URODU legende Betinske brodogradnje, u jedriličarskom klubu "ŽAL" Betina dopunio svoje znanje o brodogradnji. Kasnije osniva vlastito brodogradilište gdje postiže velike uspjehe. Izgradio je mnoge replike staro-hrvatske drvene brodogradnje.

BALIN ANTE p. Marka, rođ. 1932, istaknuti brodograditelj, zanat učio u brodogradilištu Betina kod karizmenog učitelja Marka FILIPI. Filipi su uz Urode najistaknutije zanatlije , osnivaći drvene brodogradnje porjeklom iz Korčule mjesta Lubarda doseljeni u Betinu g .1745. Ante je izvrstan brodogratitelj i još k tome veliki znalac o betinskoj drvenoj brodogradnji i seoskoj prošlosti. 

-nastavak u pripremi-



Betinski brodograditelji

Ž I V O T O P I S

ŠIME ŠANDRIĆ pok. FRANE

 

 

Rođen u Betini 08. kolovoza 1922.god. od  majke Uroda Milke (1895 – 1974) i oca Šandrić Frane (1896-1922).Dva mjeseca prije rođenja umire mu otac Frane.

Završio tadašnju školu u Betini (4 godine osnovna i 2 godine viša narodna škola).

Nakon završene škole prima ga na naukovanje brodograditeljskog zanata djed  Uroda  Benjamin , gdje na njegovom škveru, radi zajedno sa svojim ujakom Uroda Ljubomirom i svojim tri godina starijim bratom Šandrić Nikolom sve do travnja 1942.god. kada se razbolio od  jake upale bubrega.

Nakon  vojnog  sistematskog  pregleda  u  Vodicama ( XI – 1943.) biva pušten kući a krajem 1944. god. odlazi u tehničku sekciju  Vojnog  pomorskog  obalnog  sektora u Zadru . Tu radi do demobilizacije u kolovozu 1945.god., a nakon toga  u istom sektoru ali pod civilnom upravom do lipnja 1946. godine.

Krajem 1946.god. dolazi kući i ponovno se zapošljava kod ujaka Uroda Ljube , te zajedno sa bratom radi na škveru do nacionalizacije  04. svibnja  1948. godine.

 

Nakon nacionalizacije u Betini se osnivaju brodograđevne radionice , te se zapošljava u novoosnovanom brodogradilištu « ISTOK « gdje radi do travnja 1949.god., kada odlazi na odsluženje vojnog roka  u  Tivat – građevno poduzeće « Ivan Lavčević « - peta dionica.

Tu radi na gradilištu stambenih zgrada različite poslove ( od krovopokrivača/cimermana do stolara na izradi i montaži prozora i vrata , te unutrašnjeg uređenja na izradi namještaja).

S obzirom na kvalifikaciju brodograditelja,traži premještaj u brodograđevnu struku, što mu je i udovoljeno. Nakon povratka sa odsustva,čeka ga depeša za prekomandu u Centralnu upravu brodogradnje – CUB, Rijeka – Martinšcica.

Kao vojnik radi, zajedno sa expertom JRB Zaputović Lukom, na snimanju linija i građevnog plana teretnih brodova, koji nisu imali potrebne nacrte – ateste za plovidbene dozvole.

 

U svibnju 1951.god. je demobiliziran i povratkom kući, u brodogradilište, biva raspoređen u novoosnovano jedriličarsko društvo « ŽAL «  na poslove izrade jedrilica po nacrtima iz jedriličarskog saveza Hrvatske. Zajedno sa prvim predsjednikom jedriličarskog kluba Uroda Branimirom radi seriju jedrilica olimpijske klase ( stela – 2 kom,šljuka – 4 kom,jola i L5).

Aktivno se bavi i jedrenjem (1.mjesto u klasi šljuka na prvenstvu Hrvatske – 1952.god).

Nakon Urode Branimira preuzima ulogu predsjednika kluba.

 

U ožujku 1953. god. vraća se u brodogradilište i radi kao brodograditelj do 1956.godine. Od 1956. do 1963 radi kao poslovođa novogradnje, a nakon toga postaje tehnički rukovoditelj sve do 1981. god. kada odlazi u mirovinu.

Za vrijeme rada na poslovima tehničkog rukovoditelja u brodogradilištu izradio je  mnogobrojne projekte novogradnje i rekonstrukcije postojećih brodova:

-         VIKING – obiteljska jedrilica – 28 ft (8.53 m) – za potrebe američkog kupca i prema postojećim nacrtima (napravljene su dvije serije po 8 komada)

-         VALKERY – obiteljska jedrilica, dužine kao i VIKING ali uz potpuno nove nacrte koji su odobreni od registra Bureau Veritas- Pariz (napravljene su tri serije od po 8 brodica).

-         Za potrebe  Ministarstva ribarstva Alžira – 5 kom ribarskih koča dužine 20 m , komplet opremljene sa svom potrebnom opremom (ugradnja 2 motora – po prvi put u paralelnoj izvedbi). Svi nacrti su također odobreni od  Bureau Veritas- Pariz.

-         Za potrebe istarskih ribara (Plava laguna – Poreč) napravljene su dvije ribarice tipa BUKVA i KAPICA dužine 18 m koje su postale prototip u ribarskoj floti za ribolov u teritorijalnim vodama

-         Za potrebe luke Latakija u Siriji – 2 kom remorkera dužine 13 m

-         Za ribarsku flotu Tunisa izrađena je čitava serija leuta – 11 m (10 kom). Za vrijeme ovog posla dogovorena je suradnja brodogradilišta i tunižana, te je grupa od 8 radnika iz brodogradilišta radila u Tunisu na obuci izrade i popravka ribarskih brodova

-         Ribarsko poduzeće DELAMARIS – IZOLA – 2 kom ribarske koče tipa DAGNJA – 17.50 m

-         Za isto poduzeće – rekonstrukcija kabina na postojećim brodovima – 5 kom

-         Ribarska zadruga ČERVAR – 3 kom, tipa DAGNJA dužine 17,5 m

-         Ribarsko poduzeće PULA – 3 kom, tipa SVJETLICA dužine 17,5 m

-         Ribarsko poduzeće MIRNA – ROVINJ – 3 kom, tipa SVJETLICA dužine 17,5 m

-         Ribarska zadruga KRNICA – 2 kom, tipa SVJETLICA dužine 17,5 m

-         Ribarska zadruga VRGADA – novogradnje – VRGADA II –16m i  VRGADINKA – 15.70m

-         Održavanje i rekonstrukcija ribarske flote ribarskih poduzeća – RIBA RIJEKA, ADRIA KALI, MARDEŠIĆ SALI, JADRAN SPLIT

-         Rekonstrucija turističkih brodova i jedrenjaka poduzeća DALMACIJA TURIST – SPLIT  ( DIJANA,DELFIN, MEJE, MARKO POLO, NIRVANA i dr.)

-         Rekonstrukcija dvotrupaca u trajekt za potrebe Raba i PZC Šibenik

-         Izrada i rekonstrukcija torpednih čamaca za potrebe  JRM

-         Ribarska zadruga Žirje – 2 kom leuta

-         Zelenilo – rekonstrukcija broda BORBA, kasnije PIROVAC

-         Nacionalni park KRKA – izrada brodice za prijevoz turista

-         Medicinski centar Šibenik – izrada brodice za medicinske usluge na otocima

-         Za potrebe američkog kupca SMITH izrađeno je 5 kom motornih jahti dužine 11 m (dvomotorci) od vodootporne šperploće.

 

Nakon umirovljenja 1981.god. radi na mnogobrojnim projektima domaćih brodograditelja pružajući usluge izrade nacrta za potrebe HRB (Hrvatski  registar brodova), šablona te nadzora u fazi izrade brodova;

-         Burtina Čedomir – nacrti i šablone za ribarske brodove

-         Stipaničev Ignacije – šablone za turistički jedrenjak ŠKUNER – 28 m (prema nacrtima poznatog konstruktora ing. FLESCH-a iz Splita

-         Bašić Marko – nacrti i šablone , te nadzor na više novogradnji za potrebe turizma i ribarstva :

-         7.50 m – pasare s kabinom

-         9.50 m – motonave s kabinom

-         14 m    -  ribarska koča –Krešimir – Jezera

-         18 m   -  ribarska koča – Poluš – Kali    

-         19.80 m – kočar / plivaričar Miloš – Tribunj    

-         20.00 m – kočar / plivaričar Opat – Murter

-         22.00 m -  Sin Kali – plivaričar – Kali

-         23.00 m -  kočar / plivaričar Kunjka - Tkon

-         32.50 m - 2 turistička jedrenjaka za potrebe američkih Hrvata obitelji Cukrov sa Zlarina (* u vrijeme njihove gradnje to su bile  največe drvene novogradnje na Mediteranu.)

 

Za sve navedene novogradnje samostalno je izradio seriju nacrta i svi su odobreni od HRVATSKOG REGISTRA BRODOVA – Split.

                                                                                               



ŠEST U MEŠTROVIM RUKAMA
ŠEST U MEŠTROVIM RUKAMA
ŠEST I MURIL
ŠEST I MURIL
RAD SA MURILOM
RAD SA MURILOM
Šime u novom brodu.
Šime u novom brodu.


MEŠTAR ŠIME OBJAŠNJAVA RAD SA ŠESTOM I MURILOM
MEŠTAR ŠIME OBJAŠNJAVA RAD SA ŠESTOM I MURILOM
MEŠTAR ŠIME OBJAŠNJAVA RAD SA ŠESTOM I MURILOM
MEŠTAR ŠIME OBJAŠNJAVA RAD SA ŠESTOM I MURILOM
MEŠTAR ŠIME OBJAŠNJAVA RAD SA ŠESTOM I MURILOM
MEŠTAR ŠIME OBJAŠNJAVA RAD SA ŠESTOM I MURILOM


Betinski brodograditelji

BRANIMIR URODA



Uroda Branimir
Uroda Branimir


Betinski brodograditelji

"MARIN" is a shipbuilding workshop for the production and repair of old wooden boats up to 12 m length owned by Mr. Ljubomir Ante Fržop. The production programme includes several types of boats: - Leutić, a traditional wooden fishing boat to 7.0m in length with cabin, toilet, kitchen and 4 berths;
- Gajeta, a traditional wooden boat up to 6.60m in length, with an inboard engine and a lateen sail which guarantees excellent sailing performance;
- Batana boats up to 5.0 m in length with an outboard engine and a lateen sail, which provides great manoeuvrability during sailing.



GAJETA U FRŽOPOVU ŠKVERU
GAJETA U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU


LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
GAJETE NA FRŽOPOVU ŠKVERU
GAJETE NA FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
POSTAVLJANJE KOBILICE ZA NOVI BROD U FRŽOPOVU ŠKVERU
POSTAVLJANJE KOBILICE ZA NOVI BROD U FRŽOPOVU ŠKVERU
Opis slike
Opis slike
GAJETA U FRŽOPOVU ŠKVERU
GAJETA U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
LEUT U FRŽOPOVU ŠKVERU
BETINSKA GAJETA KURNATARICA U FRŽOPOVU ŠKVERU
BETINSKA GAJETA KURNATARICA U FRŽOPOVU ŠKVERU
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Korčulanski Guc Meštra Ante Fržopa
Meštar Fržop u emisiji Lijepom Našom.
Meštar Fržop u emisiji Lijepom Našom.


Betinski brodograditelji

ŽIVOTOPIS

JUŠIĆ ŠIME

Šime Jušić rođen je 18. lipnja 1936. godine u Betini. Odrastao je u obitelji poljoprivrednika i zidara. 

 
Obrazovanje:
 
Četverogodišnju osnovnu školu je završio u Betini, a daljnja tri razreda osnovnog obrazovanja u Murteru.
U Murteru je 50-ih godina djelovala Škola učenika u privredi u kojoj je Šime nastavio svoje obrazovanje. Nastava se odvijala u popodnevnim satima u prostorijama osnovne škole, dok se zanat, odnosno stručna praksa, odrađivala ujutro u Brodogradilištu Betina.
Zanat: 
16. kolovoza 1950. godine je počeo učiti zanat, na dan svetog Roka. Poslodavac je bio brodogradilište Istok (današnje Brodogradilište Betina) 
Zanat je izučavao kod vrsnih betinskih brodograditelja:
1) Ante Filipi Barbetina – rodbinski povezani: tetak po majci
2) Pere Uroda – rodbinski povezani: tetak po ocu
3) Mate Uroda
Zaposlenje:
 
Svoj radni vijek Šime Jušić proveo je u Brodogradilištu Betina, koje je tijekom godina 
mijenjalo ime i vlasnike. Započeo je s radom u podružnici Tehnika, a od 1976. do 1991. 
godine radi u Brodogradilištu Betina, do umirovljenja. Od 1984. je radio kao poslovođa, 
međutim, ubrzo je dao otkaz na mjesto poslovođe te se vratio izradi brodova.
Od brojnih brodova koji su izrađeni pod njegovim vodstvom, Šime Jušić ističe sljedeće:
- 5 jedrilica preklopne građe - za naručitelje iz Njemačke – prvi brodovi izrađeni pod 
njegovim vodstvom
- jedrilice tipa Viking i Valkerie – na naručitelje iz SAD-a
- 5 velikih ribarica – za naručitelje iz Alžira
- leut – 40 komada za naručitelje iz Tunisa, 10 m dužine
- leut Vlajina – 11,70 m dužine
- Kuter – 80 komada za vojsku JNA, 8,5 m dužine, 2 jarbula
- 3 ribarice – 2 za naručitelje iz Murtera, 1 za naručitelja iz Kali
- remorker – 4 komada, za naručitelje iz Libanona, dna obloženog bakrom
Kroz Šimine ruke prošli su nebrojeni brodovi na remontu: ACI-jeva plovila, JNA vojni 
brodovi i brodovi raznih vlasnika: gajete, leuti, kočarice.
U privatnoj radionici vlastite kuće započeo je s izradom brodova 1956. godine. Iako je 
službeno umirovljen 1991. godine, s radom privatno nastavlja do današnjih dana. Sam je 
izradio 50-ak brodova, od čega 14 leuta, 10 motonave s kabinom, 2 male koče (11 m dužine), 
brojne gajete i kaiće.
Materijali i izrada broda:
50-ih godina, kad je Šime počeo učiti zanat, balvani za građu broda se već nisu stavljali u 
more na konzervaciju. Sjeća se jedne anegdote: „Jedanput su jednomu utekli balvani. 1000 
kubici drv odnila plima u dubinu. Ja nisan stavlja drvo u more nikad.“ Ističe kako je daleko 
važnije izabrati dobro drvo:
- hrastovina - za građu – iz Okučana i Lipovljana. (zanimljiv je podatak da je pri dostavi 
brodova JNA bilo potrebno pokazati atest koji potvrđuje da su brodovi napravljeni od komada 
hrastovine od najmanje 4 m bez ijednog čvora)
- puna jela i smrika - iz Bleda u - za razliku od velebitske, puno kvalitetnija jer ima guste male 
godove
- bijeli jasen – iz Okučana – za vesla
Izradi broda prethodi izrada polumodela. Govori Šime kako se sredina broda radi se po šestu, 
a ostatak broda naoko, po iskustvu. Jarbul je jednak dužini broda, lantina je za 1/3 duža. Na
brodu se sve svodi na trećine.
Jedriličarstvo:
U prosincu 1950. godine osnovan je jedriličarski klub Žal, na čijem osnivanju je prisustvovao 
i Šime Jušić. Od mladih dan je pokazivao strast prema jedrenju te je još kao polaznik Škole 
učenika u privredi počeo jedriti. Prvi brod u kojem je jedrio je jedrilica klase Šljuka. Učenici 
su sami izrađivali svoje jedrilice. Prisjećajući se, Šime govori: „Napravili smo sva'ko svoga 
kadeta. Materijal smo krali na škveru. Zna je gazda da mi to krademo, ali nan je pušta.“
Na početku jedriličarske karijere sudjelovao je na lokalnim natjecanjima. 1952. natjecao se u 
Puli u klasi Šljuka. Nakon toga prelazi u klasu Stella te sudjeluje na državnom natjecanju.
Šime o brodogradnji:
Prisjetivši se sveukupnog radnog vijeka, Šime govori kako je u njegovoj mladosti život 
brodograditelja bio život koji je predodređen za Betinjane. Betina je obilovala vrsnim
poznavaocima zanata, a posla je bilo za svih koji su se time htjeli baviti. 
Iz Šiminih radionica izašlo je mnogobrojno brodovlje: „Bilo je brodi svake vrsti, počevši od 
gajete pa sve do brodi od 50 metri, ka' šta je bija Volosko – težak brod, razbija je skaladu, 
lomija sve ispod sebe.“
Ističe kako je cijeli život proveo radno. Nakon odrađene smjene u škveru, posao je nastavljao 
privatno, radeći na brodovima ponekad i do ponoći. U kućnoj radionici pomagala mu je 
supruga Senka, koja je imala ulogu šegrta. 
Na pitanje koji događaj najradije pamti iz svog radnog vijeka, odgovara: porinuće Sandokana!
Sandokan je leut napravljen za naručitelja Marina Ivaniševića, rođenog Riječanina. Njegovo
porinuće 1978. godine dokumentirano je kamerom. Sandokan je slovio kao jedan od 
najljepših leuta tog vremena. Porinuće je obilježeno ispijanjem više šampanjaca. 
Poznato je da je porinuće broda, kanata, velik događaj. Peče se meso, služi pršut, sir i vino, 
događaju prisustvuju prijatelji i obitelj vlasnika. Šime se sjeća najslavnije kanate na kojoj je 
prisustovao: „Pokojni Brane je radija brod od 10,5 m, kočicu, za Tadu Jezeranina. 200 ljudi je 
bilo na kanati. Prava fešta!“
Po nedavnom izlasku iz bolnice, zbog fizičke nemoći, Šime se počeo baviti maketarstvom. 
Izradu brodova u prirodnoj veličini zamijenio je slaganjem modela jedrenjaka. Maketarstvu se 
posvetio s jednakim elanon. Govori kako slaganje modela vremenski traje duže od stvaranja 
pravog broda, a posao je teži.


MAKETE BRODA IME ISUSOVO
MAKETE BRODA IME ISUSOVO


Betinski brodograditelji

Rođen u Betini dana 06. 11. 1932. godine od oca Balin Marka i majke Balin Štefanije. Roditelji su mu bili zamljoradnici. Kršten je u crkvi u Betini kod do. Balda  Violića a prićesčen isto u Betini kod don. Slavka Antića. Osnovnu školu je zapoćeo u Betini i završio dva razreda. Tada je zajedno sa roditeljima odveden u logor na otok Molat. Poslije četiri miseca na Molatu zajedno sa majkom je otišao u Betinu a otac mu je ostao u lagoru. 1944 godine je nastavio osnovno školovanje u Betini kod ućitelja Mike Paškvalina i ućiteljice Milke Žurić. Po završenom ćetvrtom razredu nastavio je osnovno školovanje 3 godine u Murteru. Trebao je otići u Češku nastaviti školovanje ali nije bilo slobodnih mjesta te je poslan u Bjelovar. Tamo su bila slobodna mjesta za zanat kovača i zidara što mu se nije sviđalo pa se vratio u Betinu. 06. 10. 1948 godine zapoćeo je ućiti zanat za brodograditelja na škveru u Betini. Škver se tada zvao " Javor ". Poslije je prominija ime u " Istok " pa u " Vodopija Ivo Srećko ". Imao sam sriće da mi je prvi meštar bio Marko Filipi - Marketo. Radio sam i sa ostalim meštrima: Mirom Kovačevim, Matom Uroda, Dragom Urodam itd. T su sve bili vrsni maistori u svom zanatu i dobri ljudi od kojih sam naućio puno. Zbog viška radne snage ( nisam htio u partiju ) sam dobio otkaz  sam 1956. godine pobiga u Italiju. Iz Italije je vraćen nazad i osuđen na sedam miseci zatvora. Kaznu je odslužio u Šibeniku i Sisku. Poslije odslužene kazne ponovo se zaposlio i škveru u Betini gdje je radio do mirovine. Kao zaposlenik betinskog škvera radio je u Holandiji mi Tunisu. U tunisum je radio na izradi drvenih brodova. Vojskum je odslužio 1,5 godinu u JNA. Radio mje na brodovima: Jadrija, Skradin, Talijanskoj ribarici Rikardo, Žirju, Sv Nikoli, Marjanu, ( Novica ), Valovskom itd. Radio je na još puno novih brodova i na popravcima starih. U škveru su bili podjeljeni na brigade i svaka brigada je rdila svoj posao. Radilo se sve na ruke dok nije došla tračna pila. Rad je bio težak i mukotrpan.

Prije je na mjestu sadašnjeg škvera bila brodograditeljska zadruga i poslije škver Paška Filipija i Vladimira Filipija i kasnije Paška filipija. 1948 godine je taj škver nacionaliziran.

Koliko je poznato brodogradnja je u betini pocela dolaskom Paska Filipija iz Korcule u Betinu. Dali je bilo sta prija to nije poznato. Filipiji su iz Korcule donili sest i bušku tj. nacin konstrukcije i izgradnje brodova, sto je puno olaksalo posao. Poslije toga se radilo gradeladama i polumodelima i na kraju nacrti. Razlika je izmedju starih i novih brodova. Stari brodovi su imali isto utonuce na provi i krmi a nov i brodovi imaju vece utonuce na krmi zbog motora. Model se radi po vodenim linijama. Zatim se model rastavi i izrade se nacrti rebara. Ovo isprid nas je model leuta od 8,5 m. Starinski tip leuta ili gajete. Modeli su se radili od lipe. Lipa je meko drvo i lako se obradjuje. Ovakve polumodele je prvi u Betini poćeo raditi Marko Filipi i po njima je radio nacrte. Ja sam tako napravio koću od 14 m. Ja sam uglavnom radio sa modelima. Samo jednu gajetu sam radio sa gradeladama. Gradelade , buska i sest su sluzili da se ustedi na materijalu. Da se ne radi kalup za svako rebro.

Razlika izmedju leuta i gajete.Leut ima cilu kuvertu posivenu u komadu. Otvor na sredini koji je pokriven pokaportama i otvor na krmi za kormilarenje. Ima otvor i na provi za dizanje mriže itd. Leut je zatvoreni tip broda. 

Gajeta je zatvorena 1/3 od prove, ostali dio prema krmi je otvoren. Za zarvaranje tog dila sluzile su pokaporte. Na jednoj pokaporti je bila purtela za onoga koji je drza brac i timun. 

Kad sam bija u Tunisu, tamo smo za gradnju upotrebljavali maslinovo drvo.

Radio sam na raznim tipovima brodova: logeri, skune, stele, bragoci, bracere, trabakuli, gajete, bazeli itd.



Balin Ante
Balin Ante


pila mućenica-Josip Uroda
pila mućenica-Josip Uroda


Barbetina
Barbetina


svidožba
svidožba


svidožba
svidožba


zadrugari
zadrugari


filipi
filipi


DANAŠNJI BETINSKI BRODOGRADITELJI

 

1.      Šime Šandrić ( Barin ) –UMIROVLJEN ( 92 GODINE STAR ) Još uvijek doprinosi svojim vrlo vrijednim savjetima.

2.      Ivica Burtina. Umirovljen. Nažalost preminuo pred kratko vrijeme. Cijeli svoj staž   

 kao brodograditelj proveo je u Slovenskim brodogradilištima ( Piran, Izola ).

3.      Ante Šandrić

4.      Zdenko Filipi

5.      Slobodan Jadrešić

6.      Ante Balin . UMIROVLJEN, još uvijek doprinosi svojim vrlo vrijednim savjetima.

7.      Burtina Čedomir ( čiro ). Nažalost preminuo pred kratko vrijeme .Njegovo brodogradilište je i             dalje aktivno preko njegovog zeta Papeša Nikole.

8.     Šime Jušić ( Juha ). UMIROVLJEN  još uvijek doprinosi svojim vrlo vrijednim savjetima.

9.     Ante Škevin

10.  Boris Jadrešić

11.  Severin Magazin

12.  Milivoj Jakas.

13.  Dragulo Bokan

14.  Miko Lukin

15.  Želimir Čorkalo

16.  Davor Jakovćev

17.  Ljubomir Sladić

18.  Davor Šandrić

19.  Ante Juroš

20.  Milan Jadrešić ( Pile ) - Aktivan

21.  Ante-Ljubomir Fržop - Aktivan

22.  Đenko Filipi - Aktivan

23.  Nikola Balin - Aktivan

24.  Tome Pavić - Aktivan

25.  Milan Burtina - Aktivan

26.  Mirko Pavić  -Aktivan

27.  Jadranko Bosna  -Aktivan

28.  Jadranko Pavić - Aktivan

29.  Siniša Mikin -Aktivan

30.  Denis Jakovćev -Aktivan

31.  Valter Sladić -Aktivan

32.  Boris Sladić - Aktivan

33.  Marko Kapov – Aktivan

34.  Neven Kukin - Aktivan

35.  Ante Magazin – Aktivan

36.  Milorad Jakovćev – Neaktivan

37.  Zdenko Ferara – Neaktivan

38.  Dragan Škevin – Neaktivan

39.  Milenko Juroš – Neaktivan

40.  Ivica Balin – Neaktivan

41.  Ivica Bokan – Neaktivan

42.  Miro Šandrić – Neaktivan

43.  Ante Paškvalin – Neaktivan

 

 

METALCI:

 

Ante Bilić ( Pepac )

Mile Žurić

Branko Jadrešić ( Bućin )

Boris Pavić

Marijan Šandrić ( crni )

Tomislav Škevin ( dodin )

Zdenko Bilić ( Moš )

Ognjen Jakovćev

Edi Jakovćev

Ante Kapov ( Pipić )

Krešimir Šandrić

Petar Šandrić

 

BRODSKI ELEKTRIČARI:

 

Rajko Škevin

Vojko Lukin i sinovi

Boris Mikas

 

 

 

JEDRARI:

 

Denis Jakovćev

Gordana Jakovćev



Juha i Miko
Juha i Miko


Vice Filipi-osnivać brodogradilišta u Šibeniku - Crnica
Vice Filipi-osnivać brodogradilišta u Šibeniku - Crnica


Ivan Filipi-betinski brodograditelj u Šibeniku
Ivan Filipi-betinski brodograditelj u Šibeniku


Tome Uroda (Pelegrin), pok.Ante iz Betine, po povratku iz 1.svijetskog rata 1918 godine, vidjevši da je Betina prenapućena malim brodogradilištima, donosi odluku da proda  svoj škver i kuću u Betini te kupi u Biogradu zemljište za otvaranje brodogradilišta.

Uviđa da je Biograd, koji do tada nije imao brodogradilište, vrlo atraktivna lokacija za takvu djelatnost obzirom da otok Pašman, Ugljan, pa i dalje otoke  zadarskog arhipelaga gdije se nalazio veliki broj ljudi koji su posjedovali ribarske gajete, leute i  male obalne brodove, uglavnom bracere.

S druge strane tu je bila blizina Zadra, koji je odmah po prikljućenju Italiji 1918 godine dobio status ‘Porto Franco’ i kao tada politički, trgovacki i novčani centar sjeverne Dalmacije, koja je do 1923 godine bila priključena kraljevini  Italiji,  davao naslutiti nagli razvoj cijele okolice.

U Biogradu kupuje parcelu uz more u uvali Bošana, velicine cca.27000 metara kvadratnih, od biogradske veleposjednicke obitelji Jeličić. Tu gradi kuću i radionu velicine 8 x 12 metara. Paralelno nasipa more da bi dobio potrebni navoz i več na ljeto 1919 godine seli u Biograd sa obitelji i počinje s djelatnošću škvera.

 

Škver doživljava nagli razvoj i postaje jedan od većih škvera na području sjeverne Dalmacije. Godine 1932. gradi se i druga radiona velicine 180 metara kvadratnih, kao i drugi navoz, paralelan prvom. Po podacima iz vremena sredine 30-ih godina 20-og stoljeća, godišnje se radi 5-7 obalnih teretnih brodova, uglavnom bracera, a i pokoji trabakul ili loger i veliki broj gajeta, guceva i čamaca.

 

Glavnu podršku i oslonac u budučnost škvera pok. Tome vidi u svojih 6 sinova od kojih trojica starijih (iz prvog braka), već tada samostalno obavljaju glavninu poslova.

 

 

 

 

                                                                 - 2 -

 

 

 

Nakon smrti vlasnika pok.Tome 1939. godine, obrt preuzima najstariji sin Uroda Zaharija, rodjen 1908 godine, a i njemu su glavni oslonac braća: Mile(1913), Ante(1919) i Ljubo(1923) kao samostalni radnici, a i dvojica mlađe braće: Marinko(1925) i Rade(1926) koji vec uče zanat.

 

Za vrijeme 2.svjetskog rata škver radi do kapitulacije Italije, a tada seli iz Biograda na otok Kornat  u uvalu Vrulje kao škver partizanskog  3.Pomorsko Obalnog Sektora.

Tijekom rata braća Zaharija, Emil i Rade padaju u njemačko zarobljeništvo i do kraja rata su u logoru u Njemakoj, dok Ljubo 1944 godine umire od turbekuloze u partizanskoj bolnici u talijanskom gradu Bari.

 

Po zavrsetku 2.svjetskog rata, sva braća se vračaju u Biograd i na starom škveru osnivaju zadrugu u koju je uključen škver, mehanička radiona obitelji Mandić, kao i jos nekoliko obrtničkih radiona iz Biograda.

Brodograđevna zadruga nastavlja sa radom do ljeta 1946 godine, kada iz nepoznatih razloga biva ukinuta po direktivi partijskog komiteta KP ( komunisticke partije) Biograd na Moru.

Poukidanju zadruge sva braća bivaju raseljena po ostalim škverovima uz Jadran :

Zaharija u Martišnicu(Rijeka), Emil u Zadar, Ante u Vranjic i Marinko u Rijeku, dok najmlađi brat Rade nastavlja školovanje i studij na brodograđevnom fakultetu u Zgrebu, gdije umire kao student 1951 godine.

 

Emil Uroda (1913 – 1976), je na ljeto 1950 godine po direktivi Ministarstva Ribarstva u Zagrebu (pod koje su spadala mala brodogradilišta za gradnju drvenih brodova) premješten iz Zadra u Cres na istoimenom otoku, gdje je zbog iseljenja velikog djela stanovništva u Italiju došlo do pomanjkanja stručne radne snage i biva postavljen na mjesto direktora škvera.

Glavni razlog premjestaju u Cres je gradnja obalnog motornog jedrenjaka tipa loger od cca 350 mt nosivosti, koji je zapocet za vrijeme Italije, a još uvijek je bio u početnoj fazi gradnje, a trebalo ga je završiti. Brod je završen i porinut o more 1953 godine pod imenom “Volosko”.

Zbog čestih nesuglasica sa lokalnim vlastima u Cresu i Lošinju, koncem 1954 godine, Emil Uroda se vraća u Biograd i u sijećnju 1955. godine obnavlja obrt na  zapuštenom obiteljskom skveru.

 

 

 

 

 

 

 

 

                                                           - 3 -

 

 

 

Škver Emila Urode, kao i prije škver njegovog oca naglo se razvija i već krajem 1958. godine je potpuno opremljen strojevima za obradu drva, po ondasnjim standardima vrlo kvalitetnim. Godine 1959., zabilježena su 24 porinuća novogradnji, uglavnom manjih ćamaca i tada vrlo popularnih pasara sa kabinom.

Taj nagli razvoj ne ostaje neprimječen tadasnjim vlastima, kojima škver postaje “trn u oku” i onda započinju raznorazni pritisci, a najviše neodređenim porezima, tako da škver za 1959. godinu plaća porez u iznosu od 1,250.000,- ondašnjih dinara ( za usporedbu plaća kvalificiranog radnika iznosila je od 20.000 – 25.000 dinara).

Ne mogavši izdržati takav pritisak, Emil Uroda prestaje sa djelatnošću skvera 1962. godine, nakon čega mu zemliste (nacionalizirano 1959.godine), i radiona bivaju oduzeti.

Medjutim, on nastavlja sa paušalnom djelatnošću u dvorištu svoje obiteljske kuće, praktički do svoje smrti 1976.godine.



Poslije drugog svjetskog rata, iz Pirana se masovno iseljavaju Talijani. Brodogradilište u Piranu ostaje bez radnika, pogotovo strućne radne snage u brodogradnji. 1955. godine Filipi Krste - Tošulov iz Sukošana ( doselili u Sukošan iz Betine ), boravi kao kalafat u Istri, pa tako i u Piranu. Na njegov prijedlog su se iz Betine preselili u Piran slijedeći brodograditelji: Šandrić Ante - Paja, Magazin Mile - Črčak, Sladić Željko, Škevin Pere - Zamljak, Škevin Šime - Ćimulica, Burtina Ivica i nekoliko godina poslije njih Lukin Miko. Za preseljenje su dobili svaki svoj stan i besplatan prijevoz robe iz Betine do Pirana.



Tvrtka

Održavanjem kvalitetnih odnosa s klijentima i dobrom internom organizacijom, nastojimo udovoljiti zahtjevima sve naprednijeg tržišta.

Obavijest

Dragi posjetitelji, želimo Vam srdačnu dobrodošlicu na našu web stranicu. Ukoliko ste zainteresirani za naše usluge, slobodno nam se obratite.

Kontakt

Za sve informacije i upite obratite nam se s punim povjerenjem putem telefona ili kontakt obrasca.